Burnout rijetko počne s umorom. Češće počne s kontrolom, s tihim osjećajem da sve moraš držati u rukama jer će se inače nešto raspasti.
Ako si u zadnje vrijeme primijetila da si iscrpljena, a odmor ti ne vraća snagu, moguće je da tvoje tijelo nije umorno od posla. Umorno je od stalne pripravnosti.
U ovom tekstu govorim o tome kako su potreba za kontrolom i burnout povezani, zašto spavanje i godišnji odmor tu često ne pomažu, i što se s tim može raditi.
Kako izgleda kontrola koja se ne vidi
Kad se govori o kontroli, mnoge žene pomisle na nekoga tko naređuje i zapovijeda. Kontrola o kojoj govorim izgleda drugačije. Ona je tiha, uslužna i djeluje kao odgovornost.
Prepoznaješ li nešto od ovoga:
- Sve provjeriš još jednom, iako znaš da je napravljeno
- Lakše ti je napraviti sama nego objašnjavati nekome kako se radi
- Unaprijed razmišljaš kako će netko reagirati, pa prilagodiš rečenicu
- Planiraš situacije koje se vjerojatno neće dogoditi
- Kad delegiraš, ostaneš napeta dok se ne uvjeriš da je gotovo
- Teško ti je primiti pomoć, čak i kad ti je ponuđena
Ništa od toga ne izgleda kao problem. Izgleda kao odgovorna osoba koja dobro funkcionira. Cijena se pojavi kasnije.
Ako se kod tebe to najviše pokazuje na poslu, o tome sam pisala zasebno u tekstu Anksioznost na poslu: kako je prepoznati, razumjeti i nježno riješiti.
Zašto se kontrola i burnout tako često javljaju zajedno
Kontrola smiruje, ali nakratko
Kad preuzmeš kontrolu nad situacijom, napetost stvarno padne. Tijelo dobije poruku da je opasnost pod nadzorom.
Problem je što ta poruka traje kratko. Čim se pojavi nova nepoznanica, napetost se vrati, a ti opet posegneš za istim rješenjem. Tako nastaje krug u kojem svaka nova odgovornost donosi kratkotrajno olakšanje i dugotrajni umor.
Tijelo ne razlikuje opasnost od odgovornosti
Živčani sustav ne radi razliku između stvarne prijetnje i obveze koju nosiš. Na oboje reagira jednako, pripravnošću.
Kad si godinama u toj pripravnosti, ona postane tvoje uobičajeno stanje. Tada se opuštanje počne osjećati kao nesigurnost, a ne kao odmor. Zato mnoge žene kažu da im je najteže stati.
Zašto odmor ne pomaže
Ovo je pitanje koje najčešće dobivam od žena koje su iscrpljene: bila sam na godišnjem, spavala sam, i vratila sam se jednako umorna.
Odmor djeluje na potrošnju energije. Ne djeluje na razlog zbog kojeg je trošiš.
Ako i na godišnjem u glavi organiziraš, provjeravaš i planiraš, tijelo ostaje u istom režimu u kojem je bilo i prije puta. Promijenila si okolinu, a ne stanje.
Konkretno, odmor ne pomaže kada:
- Nastaviš voditi računa o svima oko sebe
- Odmor doživljavaš kao nešto što treba zaslužiti
- Osjetiš krivnju čim ne radiš ništa
- Ne možeš zaspati dok svi u kući ne zaspu
Odakle potreba za kontrolom dolazi
Kad si rano naučila da se možeš osloniti samo na sebe
Potreba za kontrolom rijetko nastaje u odrasloj dobi. Najčešće se formira mnogo ranije, u okolnostima u kojima je bila korisna.
Dijete koje je odrastalo uz nepredvidivo raspoloženje odrasle osobe brzo nauči čitati znakove. Prati ton glasa, korake u hodniku, izraz lica. To nije mana, to je snalaženje.
Dijete koje je moralo preuzeti dio odgovornosti prerano nauči da se stvari raspadnu ako ono ne pazi.
Kad takva djevojčica odraste, ta vještina ne nestane. Ona se preseli u posao, u vezu, u roditeljstvo. Samo što sada nema opasnosti od koje bi štitila, a napetost je ostala.
Zašto to nije stvar volje
Većina žena koje mi se jave zna sve ovo. Pročitale su, slušale, pokušavale. I dalje rade isto.
Razlog je jednostavan. Ta reakcija ne nastaje u razmišljanju, nego prije njega. Tijelo krene, a ti stigneš za njim. Zato odluka da ćeš se opustiti rijetko izdrži duže od nekoliko dana.
Što se može napraviti
Što pomaže odmah
Ovo su male stvari koje ne rješavaju uzrok, ali smanjuju napetost u trenutku:
- Provjeri gdje su ti sada ramena. Ako su podignuta prema ušima, spusti ih
- Opusti čeljust i primijeti je li ti jezik pritisnut uz nepce
- Osjeti gdje ti stopala dodiruju pod
- Stavi dlan na prsa i zadrži ga dvadesetak sekundi, s pažnjom na dah
Zadnja vježba ima i istraživačku podlogu. U randomiziranom pokusu na 159 sudionika (Dreisoerner i suradnici, 2021.) samododir je značajno snizio kortizolski odgovor na stres, usporedivo sa zagrljajem druge osobe. Riječ je o zdravim odraslim osobama i kratkoročnom učinku, pa to nije rješenje, ali jest alat.
Što traži dublji rad
Sve navedeno smiruje reakciju. Ne dira ono što je pokreće.
Ako se ista napetost vraća bez obzira na tehnike, vjerojatno postoji zapis koji je nastao davno, prije nego si mogla birati. Dok se on ne dotakne, tijelo će nastaviti reagirati po starom.
Kada potražiti pomoć
Ovaj tekst nije zamjena za medicinsku obradu.
Ako imaš tjelesne simptome poput dugotrajne nesanice, bolova, ubrzanog rada srca ili probavnih smetnji, prvo ih provjeri kod liječnika. Kronični stres mjerljivo djeluje na san, tlak, probavu i napetost mišića, ali isti simptomi mogu imati i druge uzroke.
Ako se osjećaš ugroženo u vlastitom domu ili odnosu, to se ne rješava uvidom nego pomoći. Za to postoje ljudi i službe kojima se možeš obratiti.
I ako si trenutno u nekom obliku liječenja ili imaš postavljenu dijagnozu, javi mi to prije nego dogovorimo bilo kakav rad.
Kako DIT hipnoterapija pristupa kontroli i burnoutu
Duboka integrativna terapija radi s mjestom na kojem je reakcija nastala, a ne sa simptomom koji je vidljiv danas.
U praksi to izgleda ovako. Seansa se radi online i traje do tri sata. Ne razgovaramo o problemu kao u savjetovanju. Vodim te kroz proces u kojem odgovore daje tvoja podsvijest, a ja postavljam pitanja i držim smjer.
Ono što najčešće izađe kod žena koje dolaze s iscrpljenošću nije umor od posla. Izađe trenutak u kojem je netko davno zaključio da se ne može osloniti ni na koga.
Nakon seanse dobivaš snimku i zapis onoga što je izašlo, te upute koje provodiš. Praćenje traje najmanje tri mjeseca, jer se promjena zadržava kroz ono što radiš poslije.
Neću ti obećati ishod. Mogu ti reći što radimo i koliko traje. U pravilu je dovoljna jedna seansa uz pridržavanje uputa nakon nje.
Zaključak
Ako si prepoznala sebe u ovom tekstu, vrijedi znati jednu stvar.
Kontrola koju nosiš nije osobina karaktera. To je vještina koju si nekad naučila jer ti je trebala. U tom trenutku te je štitila.
Pitanje nije kako se prisiliti da se opustiš. Pitanje je što tvoje tijelo još uvijek čuva, i od čega.
Ako se već neko vrijeme vrtiš u tom krugu, javi mi se pa ćemo pogledati je li ovaj način rada pravi za tvoju temu.
0 Comments